Julija Stapić Katić. : ur. Mladen Vuković: oslikao. Gabriele Romagnoli: 150 mm x 270mm meki uvez. 162 str. HKD Napredak Split; change integrity. 2007. U prepunoj dvorani ( oko 200 posjetitelja )Pinakoteke Gospe od Zdravlja. Franjevačkoga samostana u Splitu u srijedu 26 rujna2007 godine,predstavile su se umjetnice: Dijana Jurin slikarica; i Julija Stapić Katić koja jesvojuumjetničku preokupaciju izrazila pjesmama u novoj knjizi Stina i izložbom slika imaketakamenih kuća u točnoj razmjeri u odnosu na original. što je opet izmjera sameautorice. Glavni dio umjetničke večeri posvećen je promociji knjige što je vodio MladenVuković doksu ostali sudionici bili: Jozo Radanović don Jozo Ćurko stihove su krasnosloviliVišnjaBrkušić i Anita Katić dok je kritički osvrt izgovorio recenzent pjesničke zbirke,FabijanLovrić onako kako slijedi u tekstu: Počinjući stihovani ispis opće slike ovajlament oljubavi prolazi između dvije paradigme između istine i svega što bi trebalo bisi usadržajnom obliku uprizorene stvarnosti i neshvatljivosti promjena koje su običnouzrokom boli,uzrokom nevjerice uzrokom nečega što nije dokučeno u osobnosti drugog nešto štotaknutne sijem kako glasi stih u pjesmi Ljubav. U ovakvom opisu ljubav se ipak priznajesa svojimvrijednostima ali i kao nešto što dolazi kroz nama neshvatljivo stanje koje počestoprelaziiz harmonije u košmar u kaos koji nikako ne uspijevamo srediti ili podreditipotrebama. Razumjeti ili ne? Pretvoriti se u pticu i odletjeti biti dijelom vjetra koji pjeva osreći? Tobestežinsko stanje se ne događa nego treba stisnuti zube treba voljeti život u darukoji namje dao Bog. Snovi prolaze kroz iskustva i donose biblijske teme koje pjesnikinjaosjećasvojima osjeća iz njih arhetipski šapat iz svježine egzotičnih predjela ali iiskondomaćeg ambijenta sa svom toplinom koju nosi u sebi. U takvom okružju izniču čuvstvenečari razbuktavaju se misli spajaju plamenovi u zajedničku vatru ljubavi. U tim vatrama nije uvijek odnos žensko-muški počesto je ljubav upućena predmetu idealu domovini,zavičaju,pa i nečemu imaginarnom što je snažno proživljeno u okolnostima trenutka. Takve ljubavi imaju svoje mjesto i u ovoj zbirci. Misli prolaze kroz vrtlog rimovanog iritmičnog tijela pjesme koje nas želi zavesti svježe i naivno dodvorava se jednostavnošću tumačeći odnose njima samima. Takvi odnosi počesto potraže okrilje sakralnog potraže duševno pročišćenje uznesu se u vjeri u ufanju sažimajući sve svoje svjetove u molitvu i obred molitveni kao u pjesmi Svetom Luki. Može i u krilo majke jer taj topli osjećaj uvijek djeluje zaštitnički uvijek iz njega izlazimo s novom snagom. Ta vrijednost majke postaje sinonim svih žena postaje pojmom vertikale uzoritosti i borbe za opstanak. Mene je noćas dotaklo pjeva pjesnikinja nepoznatom gradu ali gradu koji osjeća kroz nakupine povjesti kroz domoljubne titraje i pripadnost narodu Hrvata ponosna što je korijenski i životno vezana upravo za taj narod. Toponim Zagvozda često je opjevan bilo u pojedinostima ili kao zavičajni krug djetinjstva. Smjena pjesničkih impresija je nagla iskorištena trenutkom potrebe zabilježenjem. U tom bilježenju je iskrenost trenutka i najveća vrijednost ovih pjesama sa svim svojim manama usponima strastima i otrežnjenjima s priznanjima i negodovanjima,varkama i oprostima kao vrijednostima koje u sebi čovjek nosi. Zato slažemo slova kao u pjesmi Slatka tajna kako bi očuvali povjerenje i dostojanstvo pred drugim ma kako to teško bilo:
( Nikom ne reci ) Čežnja za idealnom ljubavi je vječna te sasvim razumljiva. Traženje kroz razne oblike dodvoravanje njenoj veličajnosti ili osuđivanje u namoći da nam se desi oduvijek su tu. Nitko nije pošteđen. Tako niti stanja nisu izvan. Psihološki procesi izbijaju kroz tamne nakupine naše svijesti i uprizoruju nam bogatstvo snova neshvatljivih sadržaja a snovi su samo djelić vremenskog obilježja bljeskovite trajnosti. Tako nam donose slike osoba događaja ali i mitskih i nejasnih uprizorenja. To čišćenje svijesti oslobađa nas nakupina koje smo željeli potisnuti. Zato treba ići: tamo gdje caruje /samo ljepota. ( Irena ). Dirljivi susreti ostavljaju duboke tragove! Pjesme posvećene ljudima imaju mjesto u opusu svakog pjesnika. Tako i ovdje nailazimo na takve naslovljenosti gdje se iz strukture izdvaja osjetilni smisao za pripadnošću i suosjećajima dajući svu raskoš doživljajnog svijeta kroz deskriptivnu retoriku stihova. Počesto a što je irazumljivo,pjesme su pisane jezikom bliskim mjestu nastanka ili pak mjestu iz kojega i kojemu je poruka namijenjena kao: Kaleto moja. Na kušinu. Kad se sitin. Šapjen ti ime. Barba Jere.... No. što se događa kad zadnji tračak zore / dodirne / morske vode?... O čemu sanja pjesnikinja? Što unosi nemir u njezin san? Kakav to ritam poziva na ples? Malo staza zavičaja čine put do vječnog raja! Priznajem uhvatio je i mene ovaj prepoznati ritam davnina. Prepoznajemo se genetskim kodom pohranjenim u svijsti unosimo uzbuđenja koja otkrivaju koja nas uvjeravaju u autentičnost pronalazaka koje u metodološkom smislu prepoznajemo kao emocionalnu inteligenciju i sve joj više znanstveno vjerujemo. Tako treba vjerovati kako su ove pjesme izaslanici srca,pregovarači s nama čitateljima u nakani da nam prenesu plemenite poruke jednog pjesnikovanja. Zato za kraj ovog lamenta o ljubavi ostavljam pjesmu koja je motivska konstanta cjelokupne zbirke: Život Klele su život kažu samo žene koje nisu mogle izdurat klele su život davno prije mene; ma ja ću moj ja ću moj izgurat.
Forex Groups - Tips on Trading
Related article:
http://mojzagvozd.blogspot.com/2007/10/stina.html
comments | Add comment | Report as Spam
|
